Slaveni su Indijanci Europe i zato im je sudbina zapečaćena!
Ni jedna naša generacija se ne može pohvaliti stabilnim životom bez mrcvarenja, progona, ratova i propadanja država u najkrvavijim mukama. Čini se da Slaveni imaju tešku karmu i još teže okove.
Jeste li se ikada zapitali - zašto se najmnogoljudnija etnička grupacija Europe stalno drži u kolonijalnom sužanjstvu opterećenom bratoubilačkim ratovima, genocidima organiziranim u dalekim centrima moći, krvavim dancima cijelih generacija, vjerskim raskolima, balkanizacijom i kreditno-dužničkim ropstvom? Odgovor je poprilično jednostavan i puca direktno u sve ono što nas čini ljudima.
Prije pet godina odlučila sam se na pisanje članka o sudbini Slavena za kojeg mi je trebalo poprilično vremena i živaca jer sam tijekom istraživanja shvatila kako ljudski život nema nikakvog značenja za magloviti vrh piramide moći. Psihopatija je postala esencijalni dio ešalona moći, a Slaveni su se opet našli “na tapetu” iz očiglednih razloga - previše ih je i ne daj bože da se konačno počnu razumijevati i pri tom ne mislim na jezično razumijevanje.
Sudbina gora od smrti
Povijest je prepuna ratnih sukoba, raspadanja nekada moćnih carstava i ubijanja ljudi - kao da su muhe. Iako Istok i Zapad dijele jednaku krvavu povijest, Slaveni su se našli taman na međi između dvije vatre.
Za Zapad smo previše Balkanci, previše daleko od nakinđurenosti Staroga kontinenta i prastarih centara moći, a za Istok smo zemljopisno i kulturalno previše daleko i previše ukotvljeni u euroatlanske integracije pod budnim okom velikog brata preko bare.
Vratimo li se na trenutak na Prvi svjetski rat kojeg su tako dobro orkestrirale britanske tajne službe i londonski bankari, stigma početka rata je bačena na na Srbe (ništa novo - Slaveni uvijek moraju biti okrivljeni za neki belaj). Pa ipak, povijesna je činjenica da su u tom istom ratu Slaveni umirali za tuđe interese na obje strane. Također je važno je napomenuti kako je od 1914. do 1918. poginulo najviše Rusa, njih 2,8 milijuna (zapamtite ovaj podatak za nastavak članka jer se s ostalim Slavenima broj penje na jednu trećinu žrtava ovoga rata).
Kao da ubojstvo osamnaest milijuna vojnika u samo četiri godine nije bilo dovoljno, uništila se i carska Rusija s diktatom iz Njemačke i inseminacijom boljševika uglavnom regrutiranih iz redova Aškenaza.
Unatoč svemu, Rusija je opstala i zadržala svoje golemo prirodno bogatstvo.
Zbog toga je, opet uz pomoć zapadnjačkih bankara, Hitler došao na vlast u Njemačkoj uz opsesiju “prodora na Istok” i uništenja Slavena za koje je smatrao kako nisu ljudi, već eventulni robovi za arijevsku nadljudsku rasu koja treba - novi životni prostor i naravno prirodne resurse koje “slavenske zvijeri” ne zaslužuju.
U Drugome svjetskome ratu je ubijeno oko 80 milijuna ljudi, od toga je u direktnim ratnim sukobima SSSR imala najviše žrtava, točnije 65% ubijenih su Rusi. Uz genocide nad civilima i ubijanja u konc-logorima, Slaveni su opet najmnogoljudnija žrtva s užasavajućom brojkom od 26 milijuna eliminiranih Rusa i 10 milijuna ostalih Slovena. Jugoslavija zemlja s jedva deset milijuna stanovnika je izgubila preko milijun ljudi, Poljaci su izgubili šest milijuna, ostale bratske zemlje još tri.
Unatoč svemu, te žrtve se danas ni ne spominju.
Gledajući brojke, Drugi svjetski rat je sukob koji je trebao iskorijeniti Slavene.
Kako to obično biva psihopatski naumi nisu dobro završili.
Drugi svjetski rat je završio oružanom “pobjedom” nad nacizmom, no isti je zahvaljujući Trumanovoj doktrini i operacijama poput Spajalice, preživio u “perjanici demokracije”.
Gestapo, SS i Wermacht glavešine su promijenile uniforme i zastave te su uskoro sjedile u najvažnijim poslijeratnim organizacijama od CIA-e do NATO-a i naravno GLADIA.
Nakon stvaranja željezne zavjese, slavenski živalj se našao u modernom rezervatu potpomognutom gospodarskom izolacijom, kulturalnim ismijavanjem, političkim sankcijama i otvorenim fobijama prema “crvenoj pošasti”.
Povijest se ponavlja - ako od nje ništa ne naučimo
Unatoč željeznoj zavjesi Slaveni su uspjeli organizirati Nesvrstane, neblokovski as u rukavu koji je omogućavao razmjenu ideja i robe bez harača Zapada uz fantastične skokove u edukaciji, stvaranju vrsnih sveučilišta, kulturalnoj razmjeni, brzom razvoju industrije, infrastrukture, elektrifikacije i tehnologije.
Na tom planu, prednjačila je Jugoslavija, državica koja je u Drugom svjetskom ratu izgubila desetinu stanovništva. Tijekom 50-tih i 60-tih godina XX. vijeka Jugoslavija je imala rast BDP-a veći od Japana, a krajem 70-tih je SFRJ posjedovala industriju i obrtništvo koja se brže razvijala od one u Njemačkoj. Zbog miroljubive nesvrstane politike Juga nije imala problema s nabavkom jeftinih osnovnih materijala i plasiranjem finalnih proizvoda.
Takva konkurencija se nije mogla trpjeti.
Unatoč svekolikoj eksploziji napretka i znanja, Južni Slaveni su ostali neznalice i naivci u domeni ponerizacije - pogubnog utjecaja psihopatije na društvo.
Točnije, Južni Slaveni ništa nisu naučili od silnih ratova koje su preživjeli s golemim dankom u krvi te su se rado prepustili mračnjacima koji su ih osakatili, raskućili, obezglavili, osiromašili i unazadili do neprepoznatljivosti. Rijetki vizionari tijekom 80-tih godina prošloga vijeka su ostali u zapećku, a glas razuma se teško mogao naći u psihopatskim igrama koje su maestralno finalizirane stvaranjem impotentnih državicama s grčkim sindromom.
Zapravo SAD, potpomognuta njemačkim i britanskim tajnim službama je organizirala najveću GLADIO operaciju u kojoj je Jugoslavija uništena u najkrvavijem i najužasnijem bratoubilačkom sukobu XX. vijeka, nakon toga na red za balkanizaciju je došla i Rusija.
Do posljednje kapi krvi
Dva čečenska rata nisu uspjela uništiti Rusiju iz samo jednoga razloga - Putin je nenadano došao na vlast i tamo se nalazi do danas.
Sasvim dovoljan razlog za eksploziju rusofobije i naravno turbo nacifikaciju Ukrajine.
Za ovaj bratoubilački rat je osim oživljavanja zombija s kukastim križem bilo potrebno još nešto - besramno obećanje proširenja NATO-a na Ukrajinu i ignoriranje garancija koje su se 90-tih dale Moskvi.
Ukrajinci su, ako ste to slučajno zaboravili - Slaveni i zbog toga su sasvim nevažni u pohlepnoj i perverznoj igri koja se aktivno sprovodi od 2014.
Ništa novo.
U nedavnom članku sam se dotakla licemjernog poimanja Zapada prema svemu što nije iz “kolijevke” Staroga kontinenta. Zaista, ljudski život jednog Francuza ili Britanca nema istu vrijednost sa životom jednog Hrvata ili Srba, a ne daj bože sa životom jednog Ukrajinca, Rusa ili Bjelorusa. Slaveni su još uvijek manje vrijedna vrsta koja predstavlja prijetnju jer se previše “nakotila” i eto živi gdje ne treba - gdje je majčica priroda otvorila svoja bogata njedra.
No, gdje nas to vodi?
Odgovor je u daljnju zvjerifikaciju Amerike i njenu poneriziranost, također nas vodi u gospodarski slom i bankrot Europske unije pod stalnim isisavanjem novca preko NATO-a za sve moguće i nemoguće američke ratove. Jučer je fokus bio na Ukrajini, danas je na Palestini, sutra će biti na Tajvanu i Kini.
Slaveni su baberoge jer se pravi vragovi skrivaju pred našim očima
Sve do iti jedna država Zapadne Europe - kolijevke psihopatije modernog globalizma i društva - je svoje bogatstvo stekla na ubijanju, porobljavanju i krađi nesretnika iz Amerika, Australije, Azije, Oceanije i Afrike.
Rusija u svojoj 1200 godina dugoj povijesti nije imala ni jednu koloniju, ni jedan imperijalistički rat. Afganistan je isprovociran CIA-inim stvaranjem Talibana, kao i Ukrajina. No to je sasvim dovoljno za stvaranje babaroge od Rusije.
Među Slavenima ima seljačina, papaka, guzovana i prodanih duša koliko god hoćete, no razlike između Slavena i Zapada su toliko goleme da ih se ne može zanemariti.
Slaveni, bez obzira na vjeru i nacionalna obilježja su, naročito sada, puno konzervativniji od tipičnih Zapadnjaka. Obitelj, roditelji, djeca, vjera, dom su samo neki od primjera koji na životnoj ljestvici kotiraju poprilično visoko.
Ponerizirane glavešine “velikog reseta” čine sve što je moguće da se takva stanovišta iskorijene. Prvi voditelj Svjetske zdravstvene organizacije (najpoznatijeg otvorenog lutka Novoga svjetskoga poretka i velikog reseta) kanađanin Brock Chisholm je neposredno nakon kraja Drugoga svjetskoga rata uporno tvrdio kako za uspostavljanje jedinstvene svjetske vlade treba iz ljudskih umova ukloniti: individualizam, lojalnost obiteljskim tradicijama, nacionalni patriotizam i religijske dogme.
Uzmemo li u obzir objašnjenje, direktno iz poneriziranog uma, uopće nas ne treba čuditi što se danas događa oko nas.
Naravno, tu su i slabosti na koje Slaveni stalno padaju. S obzirom da je Veliki crkveni raskol Slavene podijelio na dvije osnovne kršćanske vjere, zapadnjački centri moći stalno udaraju na kartu “zavadi pa vladaj”.
Ukrajina je posebna priča jer je u pitanju direktno žrtvovanje i eventualno iscrpljivanje dva bratska naroda iste vjere. Pa ipak, činjenica je da se cjelokupna zapadnjačka industrija ne može nositi s golemim ruskim resursima. Da stvar bude gora, Europa je zadnjih 70 godina profitirala na jeftinim ruskim energentima visoke kakvoće i osnovnim materijalima koje je dobijala u nezaustavljivim količinama ispod tržišne cijene.
I sada toga više nema, Rusija se okrenula prema Istoku.
Europa će doživjeti, zajedno s krnjom Ukrajinom sudbinu goru od Jugoslavije, goru od balkanizacije, riječ je o prostitucijskoj zombifikaciji s elementima Stockholmskog sindroma, starogrčke tragedije i američkog horora uz beskonačne ratove i prolijevanje krvi.
Što mislite na koju će stranu krenuti Slaveni i koliko će južnoj i zapadnoj braći i sestrama trebati da im dođe iz dupeta u glavu?
Ljubicine članke možete čitati na SOTT-u i prvotnome MW blogu. Matrix World je publikacija koju podržavaju čitatelji. Da biste primali nove postove i podržavali naš rad postanite pretplatnik ili nam se javite na mail matrixworldhr@gmail.com.