Nisu sve ŽRTVE ISTE, za nekima se žali, za nekima se likuje - psihopatija na kvadrat!
Koliko je društvo "pošlo na kvasinu" najbolje pokazuje činjenica da se za žrtvama terorističkih napada najviše žali ako su one sa Zapada, sve ostalo je nevažno i ne iziskuje vremena i truda.
Dok čitate ove riječi, 33% Palestinaca je na rubu smrti od gladi jer je izraelski režim uz ponerizirani blagoslov Amerike odlučio posegnuti za “konačnim rješenjem” uz genocidne i terorističke tehnike likvidacije. Dok čitate ove riječi Ukrajina i dalje ubija i sakati djecu po ulicama Donbasa uz opravdanje NATO-a kako je u pitanju legitimna obrana od ruskih napadača. Dok čitate ove riječi, Rusi žaluju za 144 ljudi koji su živi spaljeni u koncertnoj hali Crocus dok Zapad žaluje nad “nepravednim tretmanom” terorista koji nisu uspjeli pobjeći u Ukrajinu. U poneriziranom svijetu u kojemu vladaju psihopati - sve žrtve nisu i ne smiju biti iste.
Jack Levin, profesor kriminologije i sociologije, ko-autor studije je izjavio slijedeće za web stranicu EurekAlert:
„Unatoč uvriježenom stanovištu, ljudi imaju puno više empatije prema životinjama nego li prema pripadnicima svoje vlastite vrste. Rezultati našeg istraživanja sugeriraju puno kompleksniju situaciju u kojoj je iznimno važno koliko su žrtve zlostavljanja stare i kojoj vrsti pripadaju. Čini se da je starost žrtve i te kako važna, za razinu nečije empatije. Pokazalo se da odrasli ljudi, žrtve nasilja i kriminala stvaraju manje empatije nego li djeca, psići i odrasli psi. Činjenica da odrasli psi stvaraju jednaku razinu empatije kao djeca i psići je objašnjena na takav način da su sudionici studije smatrali kako su odrasli psi jednako ranjivi i osjetljivi kao ljudska djeca i psići.”
Jack Levin i Arnold Arluke, profesori sociologije na sveučilištu Northeastern, su ispitivali reakcije 240 žena i muškaraca u dobi između 18-25 godina. Participanti su dobivali po četiri fikcijska novinska isječka u kojima se izvještavalo o navodnom mučenju; jednogodišnjeg djeteta, odrasle osobe stare tridesetak godina, šteneta i odraslog šestogodišnjeg psa. Novinske priče su sve bile identične osim identiteta i vrste žrtve. Nakon čitanja novinskih isječaka, participanti su trebali opisati razinu empatije prema žrtvama.
Levin je o zaključku studije rekao slijedeće:
„Bili smo iznenađeni odnosima starosti i vrste. Čini se da starost i te kako ima više veze s empatijom, nego li pripadnost nekoj vrsti. Također se čini da se odrasla ljudska bića percipiraju kao osobe koje se mogu same zaštiti, dok se odrasli psi percipiraju kao „veći psići.“
Najinteresantniji podatak iz studije je da mučenje ljudske djece ne stvara više empatije od slučajeva u kojima su žrtve bili maleni psići. Zapravo razlika između razine empatije prema zlostavljanim psićima i djeci je statistički zanemarljiva.
Od 2013. do danas se puno toga promijenilo - na gore.
Vicotria “tko jebe EU” Nuland je uz pomoć psihopata svih boja i oblika od Ukrajine stvorila nacističko-mafijašku bombu. Ta bomba je skplodirala nakon što je veliki Ze zatražio naoružavanje Ukrajine s atomskim arsenalom kako bi se mogao obračunati s neljudima iz Rusije.
Ostalo je povijest.
Europa je na zapovijed SAD-a počinila samoubojstvo u ekonomskom, energetskom i socijalnom smislu.
Ukrajina je u mljevilicu mesa ubacila cijele generacije muškaraca i pri tom je ostala bez budućnosti.
Ponerizirana vrhuška SAD-a je nastavila, poput Borga, asimilirati donedavno neutralne države Skandinavije uz uništenje državne samoopstojnosti i vazalsko sužanjstvo.
Njemačka je od lokomotive EU postala američka uličarka oboljela od svih mogućih i nemogućih veneričnih bolesti.
A BRIC-s jer nastavio rasti i jačati.
Eto ti na Putin!
Magloviti vrh zapadnjačke psihopatske piramide je bio toliko nerealan u svojim očekivanjima brzog sloma Rusije i izolacije Kine da je u potpunosti previdio stvarnost na terenu. Nakon što su u dim nestale stotine milijarde eura po ukrajinskim pustopoljinama Zapad se odlučio na terorizam.
Najmanje 13.500 civila je ubijeno od 2014. do početka Specijalne vojne akcije u područjima Donbasa zahvaljujući konsatantnom granatiranju koje su organizirali i izveli ukrajinski nacisti. Od toga je nastradalo preko 228 djece koju nesretni roditelji dan danas oplakuju u Aleji anđela - memorijalnom kompleksu posvećenom maloljetnim žrtvama nacističkog ludila.
Ali te žrtve se nigdje drugdje ne oplakuju jer one spadaju u žnj kategoriju.
Nakon “terorističkih napada u Francuskoj” 2015. godine na internetu je osvanula znanstvena studija o odazivu na terorističke napade i razini suosjećaja prema žrtvama u zavisnosti od lokacije. Studija je jako lijepo objašnjavala kako je i te kako važno gdje su teroristi odlučili napraviti napad i koje su nacionalnosti same žrtve. Kao što vidite, ljudi na brdovitom Balkanu i njihova eventualna pogibija ili ranjavanje u terorističkim napadima izazivaju “mlaku reakciju” Zapada i brzo se zaboravljaju. Istok (osim Japana i Australije) i Jug ne izazivaju nikakvu empatičnu reakciju i mediji koriste priliku da bi ocrnili napadnutu zemlju kao da je sama kriva za ono što joj se dogodilo.
Na žalost, od studije je ostala samo ova slika jer je Google jako lijepo uspio ukloniti indeksiranje iste. Ništa čudno, internetski terorizam je danas dobro poznata stvar i prvotni MW je prošao kroz istu katarzu uz 99,9% smanjenje vidljivosti na klasičnim tražilicama i preglednicima.
Ne smijem zaboraviti napomenuti i sljedeće. Nakon što je postalo jasno kako Amerika gubi tlo pod nogama te da dolar nestaje brže nego li se može tiskati, Izrael se odlučio na finalno šokiranje ljudi sa srcem na pravom mjestu i mozgom koji se nije spustilo u međunožje, a sve s opravdanjem uništenja Hamasa. Na žalost nakon više od pola godine genocida i terorističkih napada na bolnice, škole i izbjegličke kampove Palestinaca u najvećem otvorenom konc-logoru svijeta - Gazi, jedno je sigurno - Izrael je uspio u svemu osim u uništenju samoga Hamasa.
Finalni prikaz gdje se Zapad uputio i na što je spreman se dogodio u Moskvi. Naime nakon što je (konačno) postalo jasno da je Ukrajina izgubila rat, te da joj više nitko ne može pomoći ukrajinski režim je (uz američki i britanski blagoslov) organizirao i platio teroristički napad na punu koncertnu halu Crocus u Moskvi u kojoj je uz zatvorene izlaze izgorjelo preko 144 ljudi, a 200 ih je ranjeno. Da ne bi bilo neke sumnje u to da je Washington znao što se sprema, u galeriji vam je prikaz snimke zaslona Američkog veleposlanstva u Moskvi, dva dana prije same tragedije u kojemu se američki građani upozoravaju na neposredni teroristički napad i apstinenciju od posjećivanja masovnih okupljanja - uključujući i koncerte.
Naravno tu je i činjenica, da je Zapad odmah nakon napada počeo tvrditi da je krivac isključivo ISIS, te da Ukrajina nema nikakve veze sa spomenutim napadom.
Za one koji smatraju da “perjanica demokracije” nikada ne bi mogla napraviti nešto tako zlo i podmuklo, podsjećam na činjenicu kako ista stoji iza najgoreg i najvećeg čina industrijskog terorizma u modernoj povijesti - uništenja Sjevernog toka 1 i 2, plinovoda i žile kucavice koja je EU držala najprosperitetnijom i najbogatijom regijom svijeta.
Također podsjećam nevjerne Tome kako je druga najmoćnija žena američke moderne diplomacije, osoba koju je teško nazvati ljudskim bićem, smatrala kako je sasvim opravdano ubojstvo pola milijuna nedužne iračke djece kako bi se Irak “demokratizirao”.
Za one koji također smatraju kako Britanija nije mogla sudjelovati u takvom barbarskom činu, podjsećam da je to zemlja koja u svojoj dugoj povijesti nije napala i osvojila samo 22 zemlje na planeti. Dubrovnik, Korčula i područje koje se smatralo Francuskom provincijom Ilirijom je punu godinu bilo pod vojnom okupacijom Britanaca nakon Napoleonskih ratova. Dubrovnik je nakon povlačenja Britanaca trebao dobiti svoju samostalnost, no kao i ostatak Dalmacije je prodan Austrougarskoj.
Isto se dogodilo i Palestini, jednoj od najbogatijih i najprosperitetnijih bliskoistočnih regija kojoj je po dogovoru između krune i cionista 1917. sudbina zapečačena na najgori mogući način. Naime, ministar vanjskih poslova Ujedinjene Kraljevine, lord Arthur James Balfour, je uputio pismo potpore Walteru Rothschildu, drugom baronu Rothschildu, u svezi stvaranja židovske države na tlu Palestine. U pismo stoji sljedeće:
Dragi lorde Rothschild,
U ime vlade Njegovog Veličanstva, sa zadovoljstvom Vas obavještavam o potpori primljenoj deklaraciji židovskih cionista i njihovih aspiracija. Također Vas obavještavam da je ista odobrena od strane našeg kabineta.
“Njegovo Veličanstvo s odobravanjem gleda na favoriziranje establišmenta u Palestini koji bi poslužio kao nacionalno stanište za židovski narod te će u najboljem duhu pokušati ostvariti zadani cilj. Jasno se razumije kako se ništa ne može učiniti na uštrb civilnih i religijskih prava nežidovskih komuna u Palestini ili prava i političkog statusa židova u bilo kojoj drugoj zemlji.”
Bilo bi mi drago kada biste prenijeli ovu deklaraciju Cionističkoj Federaciji.
Ovo je pismo ušlo u povijest kao Balfourova deklaracija te se smatra okosnicom za stvaranje Izraela na području Palestine, unatoč činjenici kako se Palestina tada još nalazila na području Otomanskog carstva. Drugim riječima, vlasti Ujedinjene Kraljevine davale su nadležnost o područjima van jurisdikcije ove zemlje, predajući je u ruke organizaciji iz sjene koja je djelovala preko najbogatijih obitelji svijeta. Unatoč jasnom protivljenju šerifa od Meke Hussein ibn Ali al-Hashimija i drugih arapskih lidera, pokrenut je proces koji je završio 14. svibnja 1948. stvaranjem države Izrael (heb. מדינת ישראל Medinat Yisrael) bez obzira na činjenicu kako je iste godine na tlu Palestine bilo 31% žitelja židovske vjere s posjedom 6% zemlje unutar okvira koje su zadale britanske vlasti.
Etničko čišćenje Arapa počelo je još 1947., no glavna reakcija arapskih zemalja u okružju nastupila je 15. svibnja 1948. godine. Arapske su zemlje već sutradan, u ime zaštite svoje arapske braće koja se našla izložena krvavom etničkom čišćenju (etničko je čišćenje započelo 1947. godine) od strane židova, napale Izrael. Izbio je rat između Izraela i sljedećih arapskih zemalja: Libanona, Sirije, Egipta, Transjordanije, Saudijske Arabije i Jemena. Unatoč teškoj situaciji te nekim početnim neuspjesima, izraelska se vojska pokazala nadmoćnom te je u sedmomjesečnom ratu porazila arapske vojske i preuzela nadzor nad 78% ostatka mandatne Palestine. Judeja i Samarija pale su pod kontrolu Transjordanije koja te teritorije i anektira te dobivaju ime Zapadna obala. Sama Transjordanija, nakon prelaska rijeke, svoje ime mijenja u Jordan (aneksiju su priznale Britanija i Pakistan). Pojas Gaze zauzima i anektira Egipat. Iz područja pod izraelskim nadzorom protjerano je oko 520.000 Arapa (prema izraelskim procjenama), 900.000 Arapa (prema arapskim procjenama) i oko 720.000 po podacima UN-a. U isto se vrijeme oko milijun židova iz okolnih zemalja slijeva na područje Palestine.
Palestinski egzodus iz 1948. dobiva ime Nakba (Arabic: النكبة, “al-Nakbah”, “kataklizma” ili “katastrofa”). U kratkom je periodu potpuno uništeno i opljačkano između 400 i 600 palestinskih naselja od strane naoružanih židovskih naseljenika koji su neposredno nakon osnivanja države Izrael dobili ime “Israel Defense Forces” – “Izraelske obrambene snage” (IDF; žid.: צְבָא הַהֲגָנָה לְיִשְׂרָאֵל – Tsva ha-Hagana le-Yisra’el).
Tijekom osnivačke godine židovi su počinili između 70 i 80 masakara nad Palestincima, a nažalost podaci o žrtvama s obje strane poprilično su nepouzdani zbog nemogućnosti praćenja Ujedinjenih naroda i, naravno, zbog pristranosti svjetskih medija. Povijest je zapamtila kako se jedan od najgorih masakara dogodio u mjestu Deir Yassin 9. travnja 1948. kada su židovi pobili oko 600 Palestinaca, uključujući žene i djecu, u okviru blokade Jeruzalema. Prema izvješću predstavnika Crvenog križa Jacquesa de Reyniera samo je u cisterni u Deir Yassinu pronađeno 150 obezglavljenih i rasporenih ljudskih tijela, dok su drugi ležali po ulicama i u kućama. Crveni križ također je izvijestio kako su židovske paramilicije u isto vrijeme silovale i mučile Palestinke, no najodvratnija je činjenica kako je masakar odobren od strane vojnog zapovjednika Jeruzalema Davida Shaltila te da su židovske vlasti smatrale kako je isti prijeko potreban kako bi se osigurala sigurnost židovskih naseljenika. Ovaj je događaj nastao nakon što su Ujedinjeni narodi obznanili rezoluciju 181 kojom se Palestina dijeli na arapsku i židovsku državu. Jeruzalem je trebao biti otvoreni grad koji ne pripada nikome, a ipak, tvrdi se kako su Arapi krivi za odbijanje ovog plana iako je jasno kako su židovi ovim masakrom trebali osigurati etničko čišćenje kako bi Jeruzalem bio okružen židovskim naseljima.
Premotamo li film na 2024. godinu, vidjet ćemo da se ništa nije promijenilo osim tehnologije s kojom se jadni ljudi ubijaju i pristupačnijih medija za snimanje zločina i patnje svih žrtava terorizma po svijetu.
Zločinci ne znaju granice, zlo ne poznaje granice, ljudska patnja ne poznaje granice - i naravno, ostalo je povijest koju će, kao i uvijek pisati pobjednici.
Nadam se da su vam sada neke stvari jasnije, jer nas MSM uporno pokušavaju uvjeriti u besmislice, kako je Voltaire odavno zapisao, zna se gdje to sve vodi - u nove terorističke napade, u nove civilne žrtve i u daljnju destabilizaciju društva.
Ljubicine članke možete čitati na SOTT-u i prvotnome MW blogu. Matrix World je publikacija koju podržavaju čitatelji. Da biste primali nove postove i podržavali naš rad postanite pretplatnik ili nam se javite na mail matrixworldhr@gmail.com.