Napoleonski mentalitet - kad se iz povijesti ništa ne nauči!

Znanstvenici su otkrili kako inteligencija natprosječno pametne osobe pada u vodu ako je ona narcisoidna, te da njene kognitivne sposobnosti padaju na razinu ljudi s Dunning-Kruger sindromom.

Evo još jednoga dana prepunog geopolitičkih prskalica. Veliki brat preko bare je odlučio onemogućiti Donalda Trumpa u bilo kakvome postizanju mira s Rusijom, dodatno galvanizirajući podjelu na osovini Istok, Zapad. Novi američki predsjednik se treba opteretiti bremenom vrućeg globalnoga rata kako bi psihopatija omogućila brzu depopulaciju planete. Oni koji vole povijest znaju da je Rusija zadnji put bila okupirana za vrijeme mongolske najezde Zlatne horde, te da je nije uspio vojno pobijediti ni Napoleon ni Hitler. Na žalost, zapadnjački političari ne odustaju od napoleonskog mentaliteta velikih snova i maloga - (završite rečenicu kako želite).

Kome odgovara napoleonski mentalitet?

Kako bismo mogli shvatiti neke vrlo važne stvari vezane za Rusiju i ruski mentalitet, trebamo se prisjetiti povijesti.

Bez povijesti ne može jer se u njoj kriju goleme kolektivne lekcije.

Mongoli su 1235. započeli napad na kneževinu Kijevskih Rusa (da dobro ste pročitali ruska državnost je zasnovana upravo u Kijevu) i to uz svesrdnu pomoć Mletačkih informatora koju su ustanovili trgovačku rutu sve do Kine. To je prvi i zadnji put u povijesti ruskoga naroda da je njihova zemlja bila okupirana.

Zastava Krista spasitelja, jedan od najstarijih stijegova na svijetu.

Nakon toga Rusi su naučili važnu lekciju, opasnost dolazi i s istoka i sa zapada, s toga je bizantinski dvoglavi orao sasvim prigodno pomogao u stvaranju novoga amblema i zastave iako su se prvotni pokršteni Rusi borili pod stijegom koji je prikazivao Krista spasitelja - na bijelome polju, a danas je ta zastava drugačija samo po tome što je pozadina crvena.

Iako se Rusija krvila s Poljsko-Litavskom Unijom koja je od Rusa uporno htjela stvoriti (U)Krajince kako bi ih iskoristila za odskočnu dasku prodora na Istok iz vlastite Krajine, to se je na kraju završilo pripajanjem Ruskome carstvu i stvaranju Malorusije i Novorusije, te osnivanju Odese i drugih gradova i luka na Crnome moru koji su profitirali od ulaganja direktno iz prijestolnice. Za sve one koji ne znaju povijest Ukrajina kakvu poznamo danas je stvorena ruskim poklonima i to Carske Rusije, Lenjina, Staljina i Kruščeva i to od 1654. do 1954.

Petar Veliki, figura koja je od Rusije stvorila velesilu.

Naravno, tu su i Švedsko ruski ratovi koji su na koncu završili stvaranjem Sankt Petersburga i pripajanjem švedskih kolonija Ruskome carstvu pod vladavinom Petra Velikoga uz stvaranje ruske flote i modernizaciju vojske po zapadnjačkim standardima. Nakon 1790. Šveđani su odustali od borbe s Rusima za prodor na Istok, a nakon toga Švedska kraljevina pada u zapećak europske povijesti.

S Napoleonskim ratovima, Rusija ponovno dolazi u centar imperijalnih nauma iz Zapadne Europe, ali kako smo već imali priliku vidjeti na Rusiji su se lomila koplja i zubi s takvim naumima.

Svaki imperijalni rat, s obzirom da je riječ o napadačkom psihopatskom naumu donosi golemo uništenje resursa uz obavezno krvoločno umiranje - običnih ljudi koji su se našli na nišanu.

Napoleonova invazija na Rusiju nije bila ništa drugačija, no dodatno je iskristalizirala zapadnjački mentalitet prema Istočnim Slavenima okupljenima pod moskovskim carskim vladarima.

Unatoč činjenici da je Napoleon krenuo na Moskvu s pan europskom vojskom koja je bila sastavljena od Francuza, Austrijanaca, Poljaka, Nijemaca, Talijana, Hrvata itd. posljedice po Napoleona su bile strašne jer je na koncu nakon tisuća i tisuća kilometara prodora na Istok zatekao praznu i spaljenu Moskvu uz strahovitu zimu pod utjecajem maloga ledenoga doba.

Napoleon, usprkos svojemu strateškome vojnome genijusu, nije mogao shvatiti kako pada u zamku, nije želio vidjeti da pada u zamku i da će ga pri prodoru na Istok čekati samo smrt i uništenje. Rusi su tada po prvi put iskoristili partizanski rat kako se Francuzi ne bi mogli opustiti ni trena.

De facto je Napoleon povlačenjem iz Moskve izgubio rat protiv Rusije, no povijest se pokazala kao kurva u skolastičkom smislu jer su zapadnjačke sile sasvim slučajno zaboravile na to da su Bonapartea poslije toga pobijedili samo zahvaljujući gubitku njegovih najvažnijih vojnih formacija na tlu Rusije.

U današnjim zapadnjačkim povijesnim knjigama stoji kako je Napoleon pobijeđen stvaranjem Četvrte koalicije u kojoj se nalazila Austrija, Prusija, Rusija i Velika Britanija te da je pobjeda izvojevana na Waterloou 1815.

Oh, koga briga za činjenice, one su danas nevažne!

I sada dolazimo do najveće povijesne lekcije glede Rusa, a to je Drugi svjetski rat i pobjeda nad nacizmom.

Pogledamo li gornju sliku možemo vidjeti kako je 65% svih žrtava Drugoga svjetskoga rata pripadalo ondašnjem SSSR-u čija je nasljednica današnja Ruska Federacija. 24 do 26 milijuna ruskih vojnika koji su poginuli u srazu s nacistima su osigurali slom Hitlerove vojne mašinerije, a ne Amerikanci ili Britanci.

Vojnik Crvene armije postavlja zastavu SSSR-a na zgradu Reichtaga povodom oslobađanja Berlina.

Dovoljno se sjetiti tko je osvojio Berlin 1945., a to definitivno nisu bili ni Amerikanci, ni Britanci, ni Francuzi ni bilo koji drugi saveznici, već Rusi.

Nacisti su Slavene smatrali nižom rasom, roblje za vladajuće Arijce i smetnjom za njihov prodor na istok. Koliko su marili za živote navodnih neljudi najbolje pokazuje 900 dana okruženja Lenjingrada i smrt preko milijuna civila koji su poput nesretnika u Gazi bili osuđeni na umiranje u otvorenom konc-logoru.

Današnja Njemačka država, nasljednica Hitlerove Njemačke je odbila ratnu reparaciju nekadašnjem Lenjingradu, a današnjem Sankt Petersburgu, točnije svima osim onima židovske vjere.

Kao što sam puno puta zaključila, Slaveni su Indijanci Europe, sviđalo se to nama ili ne.

Dodamo li k tome bitku za Staljingrad, slika o užasima koje su preživjeli Rusi tijekom Drugog svjetskoga rata postaje još jasnija.

S bitkom za Kursk, ta slika postaje kristalno čista naročito zbog činjenice da su danas njemački tenkovi ponovno na teritoriji međunarodno priznatih granica Ruske Federacije, a takvo što Rusi ne mogu dopustiti.

Dakako tu je i oslobađanje užasnih konc-logora koje su, gle čuda - oslobodili Rusi, a ne zapadnjačke saveznice.

Sada se možemo baciti na nit koja se stalno ponavlja, a to je zamisao zapadnjačkih invazora kako će se Rusija pobijediti u trenu.

Poljaci su smatrali kako su Rusi divljaci s kojima treba komunicirati samo sa stajališta vojne sile, unatoč tome 1686 su Rusima prodali Kijev za 146.000 rubalja - možda bi današnja vlada Poljske Republike trebala pročitati taj ugovor da se sjeti određenih činjenica.

Švedska kruna je smatrala kako su Rusi barbarska horda slaboga morala, slabe tehničke spreme i vojne nediscipline, no nije joj baš išlo kako je zamislila.

Napoleon je krenuo na Rusiju s pomisli da će Moskvu zauzeti prije zime te da će se Rusija raspasti nakon njegova stolovanja u glavnome gradu, također mu nije baš išlo kako je zamislio.

Hitler je smatrao kako će SSSR kapitulirati do jeseni te svojim trupama nije ni podijelio zimsku opremu i uniforme jer im navodno nisu bile ni potrebne, i njemu nije baš išlo kako je zamislio.

Unatoč pisanju Wikipedije, povijest je nekako smela s uma - baš se pitam kako, da je maršal Žukov organizirao potpisivanje predaje nacističke Njemačke koje još uvijek priznaje Ruska Federacija.

Sitnica za koju malo tko mari.

U Berlinu dan danas stoji muzej u kojem je pod Sovjetskom organizacijom dobio potpis o potpunoj i bespogovornoj predaji Nijemaca, pa ipak mi o tome ne znamo puno jer su zapadnjačke saveznice napravile dodatno potpisivanje kako bi se njihova uloga u ratu prikazala većom i posebnijom.

I sada ćemo se malo pozabaviti ruskim mentalnim sklopom.

Zemlja koja postoji zadnjih tisuću godina, o čuješ li Ameriko, definitivno ima svoje specifičnosti, način razmišljanja i običaje.

Rusi, koji su poprilično patili u zadnjem mileniju, unatoč svemu nisu imali imperijalne osvajačke ratove, niti su stvarali kolonije. Zapravo, pogledamo li malo bolje povijest vidjet ćemo da je Rusija vodila samo dva navodna osvajačka rata, jedan je u Afganistanu, a drugi u Ukrajini i to zahvaljujući trigerima koje je, gle čuda stvorila Amerika.

S druge strane Sjedinjene Američke Države i Europa se ne mogu pohvaliti takvom politikom. Pogledamo li relativno kratku povijest SAD-a, vidjet ćemo kako je ta država provela samo 21 godinu u miru.

Tu je i činjenica kako je od 1945. Amerika organizirala gotovo sve ratove diljem planete, a samo 47 ratna sukoba su nastala bez direktnog američkog upliva.

Dodamo li k tome informaciju da je još 2015. Washington zabranio zapadnjačkim političarima i predstavnicima sudjelovanje u Moskvi na centralnoj manifestaciji u znak pobjede nad nacizmom, dobivamo potpunu sliku o tome kako se odavno spremalo ono što se danas događa u Ukrajini.

S Rusijom se moralo raskrstiti na svaki način s nadom da će se ona urušiti nakon sankcija i političkih nemira. Još 2023. američki Hudson Institut (CIA-ino čedo) je predvidio cjepkanje Rusije i podjelu njenih basnoslovnih bogatstava.

Također, moram spomenuti sljedeće, nacifikacija Ukrajine je trebala poslužiti za potipirivanje bratoubilačke mržnje, za stvaranje ruske reakcije koju danas i te kako dobro vidimo. Pretvaranjem Rusa u istočnoj Ukrajini u obične mete, neljude bez prava na jezik, vjeru i nacionalnu pripadnost je postala norma i o zločinima koje su ti nesretni ljudi otrpjeli od 2014. nitko na Zapadu ne priča jer - je suprotno oficijelnoj naraciji.

Ako netko još ima romantične pomisli o tome kako je gotovo milijun Ukrajinaca umrlo za obranu slobode i demokracije, morat ću vas razočarati, naime Lindsey Graham, najpoznatiji rusofob i ratni huškač u američkoj politici je rekao kako je rat u Ukrajini, borba za novac, za golema zemna bogatstva koja SAD mora iskoristiti.

Za američke interese treba žrtvovati sve - do zadnjega Indijanca.

Rusi to odavno znaju, Putin to odavno zna, no mi na Zapadu, pa baš i ne.

Iako sam već spominjala admirala Roba Bauera, o čijoj patokraciji i Dunning-Krugeru bi se i te kako moglo pričati do sutra, važno je napomenuti kako je on krenuo jedan korak dalje, te je objasnio da vojske dobivaju ratove, te da se Europljani moraju odreći luksuza u ime Ukrajine.

Opa, postali i Europljani Indijanci, a da to ni ne znaju.

Dok se od nas traži da skinemo gaće i naguzimo se do poda, dotle Zelensky kupuje odmarališta, hotele i kazina. Nakon kupovine hotela i kazina na Cipru na redu je hotel u Francuskim Alpama.

Eto gdje idu novci zapadnjačkih građana.

Eto za što se trebaju žrtvovati Indijanci svih boja i oblika.

I evo nas na kraju današnjega članka. Znam da je podugačak, ali borba protiv ponerizirane medijske hidre je poprilično teška i jako je teško razbijanje iluzija kada se one godinama kristaliziraju.

Činjenica je da zapadnjačka vrhuška više ne razmišlja glavom već određenim dijelovima tijela koje imaju sasvim drugačiju namjenu.

Činjenica je da ljudi sve teže mogu razmišljati racionalno i objektivno jer ih se bombardira sa svih strana, netko to i te kako iskorištava.

Činjenica je da je rusofobija postala standard, no ona nije ništa novo, nju je izmislila i još uvijek podržava anglo-saksonska banda moćnika iz sjene koji profitiraju na tuđoj muci i patnji.

Činjenica je da se što brže želi stvoriti vrući rat s Rusima jer mir u psihopatskim glavama nije opcija.

I naravno, činjenica je da će Zapad opet izgubiti jer se vrhuška povodi napoleonskim mentalitetom osuđenim na propast zbog neracionalnog razmišljanja, narcisoidne oholosti i subjektivnih stanovišta.

Neka nam je Bog na pomoći, jer drugi nam se nema tko smilovati.

Ljubicine članke možete čitati na SOTT-u i na prvotnome MW blogu. Matrix World je publikacija koju podržavaju čitatelji pretplatama i direktnim donacijama.

Želite li nam financijski pomoći, to možete ako nam se obratite na mail matrixworldhr@gmail.com.