Kakvi (ne)ljudi takvo (ne)vrijeme
Milenijalcima je sasvim normalan nedostatak jeseni i proljeća, njima je objašnjeno kako je za sve krivo globalno zatopljenje i pogubni ljudski utjecaj, no je li to doista tako.
Gotovo sve religije na svijetu nevremena i užasavajuće klimatske promjene povezuju s božanskim gnjevom i grijesima koje je ljudska populacija nagomilala tijekom vremena uz dekadenciju i nepoštivanje božanskog. Kinezi i dijelom stari Rimljani su smatrali kako su vladari predstavnici bogova na zemlji te su se “teške godine” i slaba ljetina” isključivo tumačile kao prestanak božanske milosti zbog nedjela vladara. Pogledamo li malo što se oko nas događa - ima u svemu tome logike.
Unatoč trubljenju o globalnom zatopljenju, koje se ove godine zahvaljujući tatici Klausu i stričeku Billu pretvorilo u globalno ključanje znanstvenici su prije nekoliko mjeseci otkrili kako Golfska struja nestaje.
Sigurno se pitate - pa kakve to veze ima s člankom o klimi?
Odgovor je vrlo jednostavan.
Golfska struja održava stabilne temperature na Europskom kontinentu jer dolazi sve do obala Islanda i Norveške te služi poput velikog “termofora”, bez nje bismo bili pod debelim naslagama leda i snijega tijekom zime, a ljeta bi bila suha bez padalina.
Skeptici bi mogli zaključiti kako studija s navodnim podacima o usporavanju i nestanku Golfske struje dolazi iz kakvog sumnjivog izvora, no zapravo zaključke istraživanja je objavio mainstream Live Science koji ne zna što bi s takvim podacima jer pobogu već su se trebale istopiti polarne kape i svi glečeri. Izvorno istraživanje je objavljeno u Geophysical Research Letters pod nazivom: Robust Weakening of the Gulf Stream During the Past Four Decades Observed in the Florida Straits ili Snažno slabljenje Golfske struje tijekom posljednja četiri desetljeća uočeno u Floridskim tjesnacima.
Da nešto zaista smrdi na polju klimatskih promjena, najbolje svjedoči javno pismo potpisano od strane preko 1600 znanstvenika koji tvrde kako nema potrebe za strašenjem javnosti jer “NEMA GLOBALNOG ZATOPLJENJA"!
Zapravo, mi se još uvijek nismo oporavili od malog ledenog doba koje je završilo tijekom druge polovice devetnaestog vijeka. Vrijedno je napomenuti kako je klima tijekom antičkog Rima je bila puno toplija, toliko toplija da je vinova loza rasla sve do Škotske.
Interesantno je napomenuti kako je klima posebno počela ludjeti od 2014. godine koja je po svemu označila početak novoga mračnoga ljudskoga doba, jer je tada maestralno namagarčena Rusija s Olimpijskim igrama kako bi se bez ikakvog problema u neposrednom susjedstvu napravio američki Majdan.
Iste godine Sjeverni Atlantik je “preživio” neviđenu oluju koja se prostirala gotovo cijelom njegovom širinom od obala Irske i Portugala na istoku do obala Kanade i SAD-a na zapadu.
Florida je prolazila kroz neviđenu hladnoću, iguane ošamućene zimom su padale s drveća a nasadi naranči, grejpova i limunova su tjednima bili okovani ledom.
Reklo bi se da je priroda uporno slala jasne poruke, no nitko ih nije shvatio.
A sada malo o malo davnijoj prošlosti jer je neke stvari vrlo važno znati.
Za vrijeme Daltonova (1790.-1830.), Sporerova (1460.-1550.) i Maunderovog minimuma temperature su naglo padale na velikim dijelovima planete, a astronomi su očitavali nedostatak solarnih pjega. Tijekom normalnih sunčevih ciklusa, prosječni broj solarnih pjega varira između 40 i 50 tisuća, dok je za vrijeme Maunderovog minimuma, u punih 30 godina zabilježeno, tek, 50 sunčanih pjega!
Takva stvar nas ne bi trebala čuditi jer je naše sunce “grijalica” svih planeta u našem solarnom sustavu. Kad je Sunce na vrhuncu svoje snage i kada nas lijepo grije uz dobro poznate “sunčeve pjege”, Zemlja je tada topla i plodna, no Sunce voli “spavati” i tada prolazimo kroz ledena doba. U znanosti se ti periodi nazivaju Milankovićevi ciklusi.
Milanković je došao do zaključka da dugoročno gledano na planetarnu klimu utječe promjena njenog položaja u odnosu na Sunce, te samim tim utječe na početke i završetke ledenih doba. Podijelio ih je na tri vrste. Prvo u zavisnosti od oblika zemljine orbite (Zemlja ne kruži oko Sunca po idealnoj kružnici), drugo u zavisnosti od kuta zemljine osi (Zemlja ne stoji pravo već je nagnuta, a taj kut se periodično mijenja) i treće je da se Zemlja prilikom rotacije oko svoje osi klati uslijed utjecaja gravitacije Sunca i Mjeseca.
Milanković nije jedini znanstvenik koji je “prokužio” neke stvari.
Bivši NASA-in stručnjak, klimatolog i inženjer John Casey, je 2013. godine uznemirio svekoliku skeptičnu javnost kada je izjavio:
„Sve ove anomalije koje sada vidite, polarne vortekse, zamrzavanje mora, rijeka, nagle padove temperature uz prodore super-ohlađenog polarnog zraka ili pak padove ohlađenih visinskih dijelova zraka na tlo, će u budućim decenijama postati svakodnevnica. Nedostatak hrane i nemiri su nešto s čim ćemo se morati suočiti, bez obzira vjerovali mi ili ne u klimatske promjene.“
Znameniti fizičar Michio Kaku je 08.11.2014. upozorio američku javnost o takozvanom efektu „bombo geneze“ u kojem će se nad područjem SAD-a stvoriti polarni vorteks koji će prirediti „pakao na zemlji“ za 250 milijuna Amerikanaca, on je također naveo kako bi ovakve pojave trebale postati svakodnevnica. Na kraju njegova gostovanja na CBS-u, on je upitao:
„Jesmo li mi spremni za takve promjene?“
Kako god bilo Kaku je u dan „pogodio“ meteorološko ludilo nad SAD-om, ali umjesto da najveći mediji na svijetu insistiraju na više informacija, po dalekovidnicama se samo vrte kratki video uraci iz Buffala (kao da je efekt polarnog vorteksa lokalan) uz natpise: „hladnoća okovala Buffalo.“
Ruski klimatolog i poznati astrofizičar Habibullo Abdussamatov je otišao još jedan korak dalje u objašnjenju trenutačnog klimatskog ludila, on je kao prvo naveo kako smo ovakve neobične klimatske efekte imali prilike iskusiti pet puta u zadnjih 1000 godina, s tim da su razmaci između istih sve kraći, a temperature sve niže:
„Globalno zahlađenje će se dogoditi, bez obzira hoće li razvijene industrijske zemlje smanjiti ili održati emisiju stakleničkih plinova. Mi imamo potpuno pogrešne pretpostavke o ljudskom utjecaju na promjenu klime i zbog toga nam se u glavama vrte šašavi scenariji koji nemaju uporišta u stvarnosti. Globalno zagrijavanje je nastalo na nizu pogrešnih kalkulacija i još pogrešnijih uvjerenja, a s takvim stvarima ne možemo doći do istine što nam se sprema u budućnosti. Zbog toga znanstvenici niti ne mogu stvoriti studije koje daju točne pretpostavke, ako vjerujete u nešto što nije istinito i ako takvu stvar pokušavate uporno održati na životu, tada takvim stručnjacima ništa ne znači novo ledeno doba.“
Don Easterbrook, klimatolog sa sveučilišta zapadnog Washingtona je 2008., predvidio potpuno istu stvar koju je opisao Casey u njegovoj knjizi: „Dark Winter.“
Easterbrookova studija pod nazivom: „Dokazi o globalnom zahlađenju u naredne tri decenije“ je prepuna podataka koje zaljubljenici u riječi i djelo Ala Gora nikako ne žele shvatiti:
„Unatoč činjenici kako u zadnjih deset godina nismo imali povećanje globalnih temperatura, i unatoč velikim hladnoćama tijekom zime 2007. i 2008., UN-ov međuvladin odbor za klimatske promjene IPCC je napravio kompjuterski model s kojim se „pokazuje“ kako planeta nesumnjivo hrli u globalno zatopljenje. IPCC-jev model je prognozirao povećanje planetarnih temperatura od 5-6 stupnjeva Celzijeve ljestvice svakih deset godina do 2100., što bi značilo globalnu katastrofu. Sve to je izračunato na premisi kako je povećanje ugljičnog dioksida u atmosferi ključni čimbenik rasta temperatura.“
Dogme se jako teško skidaju s pijedestala znanosti, no srećom po nas sve je više visoko obrazovanih umova koji su skužili da ljudi moraju znati istinu bez obzira na atribute koje će dobiti od kontroliranih i sponzoriranih medija.
Jedan od takvih znanstvenika je i Mark Giampapa, solarni fizičar iz nacionalnog solarnog opservatorija u Tucsonu u Arizoni, on je jednostavno zaključio stanje stvari u kojem se sada nalazimo:
„Po mom skromnom mišljenju mi brzamo ravno u novi Maunderov minimum. Konstantno bilježim pad sunčevih pjega, što znači da se mijenja i zemljino elektromagnetsko polje koje uvelike utječe na stanje planetarne klime.“
Pored Sunca koje je na minimumu aktivnosti u zadnjih 9300 godina, svjedoci smo još jedne anomalije, naime Zaljevska struja ili Meksička struja koja je u zadnjih deset milenija grijala obale Europe osiguravajući našem kontinentu stabilnu i toplu klimu, sada izgleda isprekidano i oslabljeno, a njen utjecaj je gotovo nestao na dva velika područja Atlantika i to u samom ishodištu točnije u Meksičkom zaljevu i sjeveroistoku Atlantika.
Da, opet se vraćamo na Golfsku struju.
Ove podatke je 2014. snimio NOAA-in satelit pokazujući da su velika područja Atlantika postala neobično hladna te da Meksička ili Golfska struja više ne osigurava stabilnost klime na koju smo navikli.
A sada ćemo malo o jednom od najpoznatijih klimatologa na svijetu.
Richard Siegmund Lindzen je fizičar koji je postao poznat u znanstvenim krugovima s istraživanjima na području meteorologije i dinamike srednje atmosfere, atmosferskih plima, ozonske fotokemije i atmosferskih oscilacija. Napravio je preko 200 znanstvenih radova tijekom svog radnog vijeka, a 2013. je u mirovinu otišao s glasovitog MIT-a kao jedan od najpriznatijih stručnjaka u svojoj domeni. Iako glasi za jednog od najpoznatiji istraživača planetarne dinamičke meteorologije sukobio se s alarmističkim teorijama globalnog zatopljenja te je svoje sumnje u današnje viđenje klimatskih promjena obrazložio u sedmom poglavlju studije koja nosi naziv Physical Climate Processes and Feedbacks koja je predstavljena pred znanstvenicima Međuvladinog odbora za klimatske promjene – tijela koje zagovara politiku globalnog zatopljenja koja je kulminirala ugovorom iz Kyota. Na istom ugovoru su osobe poput Ala Gora zaradile stotne milijardi dolara prodajući skupe patente za tehnologije koje doprinose smanjenju stakleničkih plinova. U tom znanstvenom radu Luinzen je kritizirao znanstveni alarmizam otkrivajući brojne pogrešne pretpostavke i zaključke klimatskih modela koje se oslanjaju na općeprihvaćenu teoriju o globalnom zatopljenju koje su navodno skrivili ljudi.
U jednom intervjuu 2017. novinar Lindzena pita sljedeće:
Dr. Lindzen, održali ste prezentaciju u kojoj govorite o nekoliko priča povezanih s klimatskim promjenama te poglavito ugljičnom dioksidu. Što osoba koja djeluje u okviru znanosti misli da takve priče govore?
Dr Lindzen: Govore da je sama znanost postala pomalo nevažna, da su priče koje se promoviraju u zadnjih 35 godina u potpunosti preusmjerile znanost. Još važnije, da su popratile Eisenhowerovo upozorenje u kojemu se otkriva da je država monopolizirala podršku nad znanošću i da država ima glavnu riječ. Na jednoj strani imate znanstvenike, u stvari na obje strane imate znanstvenike koji prezentiraju ne baš alarmantne scenarije. No također imate određena tijela vlade koja prezentiraju ono što ne podupire većina znanstvenika. Na primjer, kraj života na planeti. Unatoč tome, znanost se ne buni.
Novinar: Što je cijena politiziranja znanosti?
Dr. Lindzen: Puno toga. Mislim da ni jedna grana znanosti nije preživjela toliko snažnu korupciju, a da barem nije izgubila samopoštovanje. U terminima klimatologije, mislim da je unazadila cijelo znanstveno područje i to vjerovatno za period od nekoliko generacija. Isforsirala je u određeni “kanal” koji ne može objasniti većinu dosadašnjih klimatskih promjena. Umjesto pokušaja shvaćanja kako se Zemlja ponašala, kompletna domena je stavljena u situaciju u kojoj mora poduprijeti paradigmu koju je vlada željela. Ili paradigmu koju žele pripadnici okolišnog pokreta. Teško je razdvojiti ove dvije stvari jer je sami okolišni pokret postao visoko ispolitiziran.
Lindzen smatra da su tvrdnje o tome kako su za klimatske promjene u 97% slučajeva krivi ljudi obična laž te da su objavljene kako bi se ‘idioti osjećali poput eksperata’:
“97% znanstvenika vjeruje u globalno zatopljenje, ta tvrdnja je stvorena da bi zadovoljila laike koji ne trebaju razumijevati znanost. Samo prihvaćanje tvrdnje o 97% krivice navodi na uvjerenje da su zagovornici takve znanosti superiorniji od bilo koga koji niječu takvu katastrofu. Ova situacija zadovoljava psihološke potrebe mnogih ljudi.”
Lindzen objašnjava da je sve u biti trik i obmana stvorena da bi nas uvjerila da se svi znanstvenici koji vjeruju da su ljudi krivi za globalno zatopljenje (točnije gotovo svi) također slažu oko alarmističke teorije globalnog zatopljenja koje vodi ka katastrofi, te da je ono bez presedana i da ljudi na takvo što mogu utjecati. Lindzen tvrdi da to nije istina.
Prema alarmističkim stanovištima iz UN-a, u zadnjih 15 godina, 14 je bilo rekordno toplo. Linzen tvrdi da je takva tvrdnja smiješna:
“Sve počinje s tom smiješnom pretpostavkom da svako zagrijavanje, i prema tome povećanje CO2, loša stvar te da je isti dokaz kako nam se sprema najgori mogući scenarij. Nama je poznato kako ni jedna od tih pretpostavki nije istinita. Ljudi uglavnom žive u takozvanom “osunčanom području”, a ne toliko u “polarnim područjima”, CO2 se stvara u tom toplom području, te upumpava “staklenik” što omogućava rast biljaka.”
Lindzen je također objasnio kako je globalno zatopljenje stalo u zadnjih dvadeset godina:
“Naravno da je 1998. godina bila najtoplija godina, kao i naredne godine, no ta informacija ne proturječi činjenici da je globalno zagrijavanje u stvari stalo.”
Lindzen je objasnio da su razlike u temperaturi tako male da su gotovo nemjerljive te da su do sada bile korištene u svim mogućim vrstama prevara te su se prilagođavale od strane zagovornika politički motivirane klimatologije.
“Takve tvrdnje služe da bi se ljudi što više zastrašili.”
Ovaj znanstvenik se dotakao i navoda o smanjenju polarnog leda, tvrdeći kako je nakon relativnog smanjenja leda na Sjevernom polu i rasta leda na Južnom polu, došlo do stabilizacije uz objašnjenje:
“Sve što u ovom trenutku možemo reći je da ponašanje polarnog leda predstavlja jedan od mnogobrojnih fenomena koji nam planeta nudi, a za koji mi nemamo objašnjenja jer ne postoje odgovarajući zapisi. Također bi trebali uzeti u obzir da topljenje polarnog leda ne doprinosi povećanju razine mora.”
Na temu opadanja broja polarnih medvjeda Linzen je rekao sljedeće:
“Čini se da je Al Gore uposlio popriličnu grupu ljudi koja se fokusirala na to da klimatske promjene negativno utječu na populaciju polarnih medvjeda, tako stanovište dodatno podupire činjenica da je isti koristio očitu fotomontažu u prikazu jadnog polarnog medvjeda koji plovi na komadiću leda.”
Populacija polarnih medvjeda je od 2005. do kraja veljače 2017. godine porasla za 27% unatoč stalnim navodima alarmista i warmista koji tvrde da se globalno zagrijavanje najviše očituje na uništavanju i izgladnjivanju polarnih medvjeda. Al Gore je sponzorirao “dokumentarac “An Inconvenient Truth” kako bi “dokazao” da je globalno zatopljenje krivac za nestajanje polarnih medvjeda te da im prijeti izumiranje. 2007. godine Al Gore je zajedno s Međuvladinim odborom za klimatske promjene dobio Nobelovu nagradu u domeni očuvanja okoliša.
Lindzen se dotakao i teme povećanja kiselosti mora:
“Ovo je još jedna od mračnih tvrdnji koje zvuče strašno no koje ne podržavaju podatke na terenu. Od kada su se počele istraživati kisele kiše, otkrilo se kako javnost masovno reagira na bilo kakve vijesti koje u sebi imaju riječ “kiselina”. Kao i obično i ova tvrdnja je lažna te bi za nju trebao poprilično dugačak i iscrpan članak.”
Nevjerojatno je da je Lindzen jedan od rijetkih znanstvenika koji je alarmiste “puknuo” i po temi umiranja koraljnih grebena tvrdeći da navodno globalno zagrijavanje nema nikakvog utjecaja s umiranjem istih već kombinacija efekta El Nino i La Nina koji nemaju veze s klimatskim promjenama navodno uzrokovanih od strane ljudi.
Lindzen je na koncu zaključio da alarmisti koriste globalno zagrijavanje kako bi opravdali sve anomalije na planeti:
“Teško da itko ima vremena i energije da bi se pozabavio takvim mnogobrojnim tvrdnjama. Srećom po nas, većina od njih je očigledno apsurdna. CO2 nije opasan spoj zbog kojega ćemo svi mi platiti, dapače CO2 je spoj od esencijalne važnosti potreban za normalan život na planeti.”
Želite li znati više o stajalaštima profesora Lindzena preporučamo njegove članke pod imenom: Thoughts on the Public Discourse over Climate Change i The Political Assault on Climate Skeptics. U uvodu prvog članka stoji:
“Preko 30 godina držim govore o znanosti vezanoj za klimatske promjene. Kada govorim pred laičkom publikom pokušavam objasniti stvari poput osjetljivosti na klimatske promjene te poveznice s anomalijama u globalnoj temperaturi i esktremnim vremenskim uzorcima, te činjenicu da je globalno zatopljenje naglo stalo u zadnjih 18 godina.”
A sada ćemo malo o onima koji nas straše globalnim zatopljenjem i koji na tome jako lijepo zarađuju.
Jedan od glavnih strašila o globalnom zatopljenju i dizanju razine mora je bivši američki predsjednik Barack Obama, on je više puta uporno trubio kako će obale biti poplavljene te da će u skoroj budućnosti deseci milijuna ljudi biti raseljeni bezemljaši jer će im more ukrasti njihovu djedovinu. Unatoč propagandi Obama je kupio basnoslovno skupu vilu na obali niskoga otočića Martha’s Vineyard, koji bi prvi trebao biti potopljen ako je istina što Obama trubi.
Drugi serator, da prostite koji nas straši paklenim ognjem i topljenjem u brzorastućem moru je svima poznati Bill Gates, on je zajedno s bivšom ženom Melindom kupio ni manje ni više već vilu direktno na kalifornijskoj plaži.
Njegova “kućica na plaži” je toliko blizu mora da je dotiču malo veći valovi, ali Bill ne mari za to jer tko bi ulagao 45 milijuna dolara u nešto što bi se zaista moglo “potopiti” u skoroj budućnosti. Bill je serator prvoga reda. Je li vam se digao tlak, ako nije no siki riki dignut će se.
Najpoznatiji serator globalnog zatopljenja, “čovjek” koji je strašenjem raje o globalnom zatopljenju i povećanjem razine mora zaradio Nobelovu nagradu – Al Gore je još 2010. potrošio devet milijuna dolara kako bi kupio vilu na obali oceana, i mislio je da to nitko neće skontati.
Ala Gora je naslijedio John Kerry, propali političar i milijunaš koji je lovu uglavnom zaradio strašenjem raje s klimatskim promjenama i rastom mora. E pa i on je kupio viletinu od 11 milijuna dolara u blizini Baraka Obame na istome otočiću i to na samoj obali. Očigledno je Kerry još jedan lažac i muljator jer i njega nije strah da će potonuti.
Unatoč svemu guzonje nas ne prestaju strašiti rastom temperatura, topljenjem polarnih kapa, nestajanjem glečera i naravno podizanjem razine mora.
Kad smo već kod strašenja, najglasnije su američke guzonje, a oni uglavnom svi odreda trube kako će prastare obale nepovratno nestati jer se od industrijske revolucije povećava negativan učinak ljudske aktivnosti te da se stvara globalno zatopljenje u tolikoj mjeri da je topljenje leda na polarnim kapama proces koji je do sada povećao razinu mora za više od četvrtine metra. NASA tvrdi kako se na godinu razina mora diže za tri milimetra te da je ta razina dizanja sve veća i veća. National Geographic tvrdi da je razina dizanja mora 3,2 milimetra na godinu.
Drugim riječima, četvrt metra ili 25 centimetara viša razina mora bi i te kako trebala biti vidljiva u povijesnim lukama te na arheološkim lokalitetima koji se nalaze na obali, zar ne? Jedan od najpoznatijih obalnih povijesnih spomenika u SAD-u je granitna stijena pod imenom Plymouth Rock na koju su engleski doseljenici prvi put kročili nogom na obalno tlo Sjeverne Amerike.
Ta stijena se nalazila na samoj obali i za svaki slučaj je označena godinom dolaska doseljenika tek 1715. godine da se ne bi slučajno pobrkala s ostalim okolnim stijenama na plaži.
Sama stijena je teška oko 10 tona unatoč razmišljanju o pravljenju pijedestala za istu kako bi posjetiteljima memorijalnog centra bila lakše vidljiva, ostala je ležati na plaži. Oko nje je iznikao spomenik koji je danas jedan od najposjećenijih u SAD-u.
Unatoč kuknjavi warmista, najpoznatiji obalni spomenik SAD-a je još uvijek na suhome, nije potonuo, nije poplavljen nije na dnu mora. Zapravo oko Plymouth Rocka se more može vidjeti tek za vrijeme velikih plima, kao što je to vidljivo na gornjoj fotografiji. Ništa se nije promijenilo od vremena puritanaca i prvih američkih doseljenika.
Pa tko tu koga?
Klima se zaista mijenja, no ne onako kako to tvrde bogatuni, silnici i političari koji svi odreda imaju doktorate iz muljanja, laganja i gaslightinga.
Za one koji ne znaju što je glasligting evo jednostavnog objašnjenja:
Gaslighting je psihopatska tehnika manipulacije u kojoj se žrtve treba uvjeriti da ne mogu misliti vlastitom glavom uz pobuđivanje sumnje na sve što su do tada radili, mislili i djelovali. Gaslighting je na masovnoj razini najvidljiviji u javnim obraćanjima i izjavama za medije, dok se često koristi i za privolu nevoljkih sudionika.
Pa ipak priroda ima svoje cikluse i oni se, ako se ne obračunamo s psihopatima i njihovim priležnicama, neće zaustaviti.
Puno puta sam spominjala propast staroga Rima jer je savršen primjer kako psihopatsko ludilo donosi klimatsko ludilo uz užasavajuće pošasti koje odnose većinu života.
Na koncu konca, čini se da priroda reagira na neljude, njihovu sve veću brojnost i pohlepu uz konstantnu letargičnost običnih ljudi.
Zbog toga se povijesne kolektivne lekcije ponavljaju uz kamatu.
Živi bili i do čitanja.
Ljubica za Matrix World piše od 2011. godine, a njene članke možete naći i na Sott-u. Osim bloganja uživa i u ronjenju, dobrom duhanu, čitanju knjiga, sklapanju tipkovnica i popravci računala, ako volite tehnologiju možete je pratiti na YouTubu, Rumblu i Tik Toku.