BEZ BUDUĆNOSTI: Kako se kroji sudbina svijeta uz indoktrinaciju najmlađih
Hitler je kroz svoju mladež želio osigurati budućnost Reicha i nakon njegove smrti. Djeca su se ponerizirala od najmanjih nogu, a roditelji su morali prepustiti odgoj državi - kao i danas.
Već godinama promatramo kako se na Zapadu djeca i mladi stavljaju pod psihopatsko “stakleno zvono” masovnog socijalnog eksperimenta. Njihovo poneriziranje ide toliko daleko da se studentima; preporuča nošenje maski tijekom samozadovoljavanja, zabranjuje aplaudiranje i pisanje velikim slovima jer zastrašuju i frustriraju, te se glorificira cinkanje vlastitih roditelja za novac jer pripadaju drugačijoj političkoj opciji. S druge strane ta generacija se odmalena “dresira” za stričeke i tetice koje vole “mlado meso” uz navode seksualne edukacije, te se konstantno zaglupljuje kako bi isti bili prijemčivi za napade svih mogućih predatora kako socio-političkih, tako seksualnih.
Svaka generacija nosi neke bitne odlike. Sve ratne generacije su se suočile s trajnim posljedicama trauma, no zbog toga su bile i ostale puno izdržljivije od poratnih generacija, baby boomeri su smatrali da im je cijeli svijet na dlanu te da im se pružaju beskrajne mogućnosti, djeca cvijeća su odbijala autoritete smatrajući da svojim aktivizmom mogu napraviti bolji svijet, milenijalci su smatrali da su posebni po svemu itd.
Pa ipak ni jedna generacija nije bolje pokazala dekadenciju i raspad društvenih vrijednosti od “kristalne generacije”. Zahvaljujući posebnim naporima maglovitog vrha psihopatske vladajuće piramide, desetljećima se polako ali sveobuhvatno utjecalo na mlade ljude, svaka nova generacija je bila bliža velikom globalnom resetu, planu koji se desetljećima pažljivo odvijao pred očima svih nas koji je toliko devijantan, toliko prepreden da su rijetki mogli shvatiti do čega nas sve to vodi.
Sat je počeo otkucavati nakon završetka Drugog svjetskog rata, najprije su mladim ljudima ponuđeni veliki snovi obojani različitostima na osovini Istok-Zapad, nakon toga im je omogućeno ispunjenje nekih od tih velikih snova, no trećoj generaciji nakon rata su se već snovi urušavali jer su psihopatski elementi u državama počeli aktivno nagrizati društvenu stabilnost.
Sat koji je otkucavao unazad je vodio sve do današnjeg trenutka, vrhunac društvenog inženjeringa je kristalna generacija koja ne zna misliti svojom glavom, a koja je pri tome uvjerena kako je najnaprednija, najslobodnija, najzaštićenija i najpametnija iako je u potpunosti nesposobna brinuti o svojim potrebama i svojim slobodama.
Pripadnici pomodne generacije su presretni svojim zatvorom, distancom od dva metra, distancom od roditelja – osim kad im je potrebna novčana pomoć, sigurnim točkama, sigurnim stranicama, sigurnim društvenim mrežama, sigurnim kalorijama, sigurnim igračkicama, sigurnim komunikacijskim uređajima i sigurnim seksom.
Schwabova generacija je toliko dobro utorena da smatra kako je slobodna u svemu samo zato jer može raspravljati o svim mogućim seksualnim odnosima od osnovne škole. Kristalna generacija također smatra kako je sasvim sigurna samo zato jer su zabranjeni crtići poput Pepe le Pewa i Dr. Zeusa koji navodno promoviraju silovatelje i rasiste.
Ova generacija umišlja da je nedodirljiva jer ujedinjena u cancel (ne)kulturi može u par dana uništiti poslove profesora i glumaca, a ide se toliko daleko da se čak i Disney povinuje njihovim željama. Kristalna generacija nema zadrški i nema inibicija u svojim ludostima u svojoj ponerogenezi, pripadnici ove generacije se ponašaju poput mladih inkvizitora – asteničnih psihopata koji nikada ne bi svojim rukama mučili neko drugo živo biće, no i te kako će iskoristiti prijašnje generacije kako bi se obračunali s onima koji ne podržavaju ultra liberalne političke stavove i radikalne pokrete poput BLM-a ili Antife.
Pripadnici ove generacije su u potpunosti hipnotizirani navodnom borbom protiv rasizma, a na redu za obračun su njihovi roditelji koji se moraju sramiti svoga podrijetla i boje kože ako je ona bijela bez obzira na nijanse. Naravno, ovaj suludi eksperiment je najnapredniji u “perjanici demokracije” točnije Sjedinjenim Američkim Državama u kojoj roditelji moraju popunjavati školske upitnike uz užasavajuće izbore kako bi se javno opredijelili kojoj skupini bijelaca pripadaju, na primjer abolicionistima ili izdajicama.
Reset generacija smatra kako može promijeniti svijet iz fotelje. Kauč ratnici se stvaraju na svakom koraku, glavno je da prate programske i političke zadatke koje su im nadijenuli (ne)ljudi poput Schwaba i Lagarde. Takvi su heroji nove generacije, takvi su im uzori, treba li dalje nabrajati.
Sigurno se pitate kakav je to pogled na svijet nove pomodne dobro ponerizirane generacije? Odgovor je poprilično jasan, a naslovna slika je najbolji pokazatelj. Psihopati žele psihčki i fizički onemoćalu i zbunjenu djecu koja će s vremenom odrasti u onemoćale boležljive ljude koji pak neće moći pružiti otpor jer će tražiti nova “sigurna mjesta”, “utočišta”, “lijepe misli” i slične opijate koje će od njih stvarati zombije. Sljepilo nove pomodne generacije je toliko da je veliki reset nadohvat psihopatskih vlastodržaca. Nova generacija ne želi raditi, ne želi obaveze, ne želi suočavanje s realnošću, sve što želi je državna pomoć i lažna sigurnost.
Jasno je da su djeca budućnost ovoga svijeta, no budućnost koju donosi “Schwabova” generacija je distopijska, fašistoidna i totalitarna. Ako veliki reset ne “upali” kroz naše vrijeme s nekom velikom dobro osmišljenom tragedijom i puno ljudske patnje, bez ikakvog će se problema ustrojiti kad pomru svi tradicionalisti, obiteljski ljudi, majke i očevi, muževi i žene, bake i djedovi, tete i stričevi, kad ostanu samo osobe inkubatori, davatelji spreme, platonsko roditeljstvo te roditelji 1 i 2.
Ljubica za Matrix World piše od 2011. godine, a njene članke možete naći i na Sott-u. Osim bloganja uživa i u ronjenju, dobrom duhanu, čitanju knjiga, sklapanju tipkovnica i popravci računala, ako volite tehnologiju možete je pratiti na YouTubu, Rumblu i Tik Toku.